U vezi aktuelne teme i pojave Q-groznice na više lokacija u Crnoj Gori, objavljujemo zanimljiv tekst objavljen u broju 168 DANA – nezavisnog BH news magazina, 18. augusta, davne 2000.
“Da na prijedlog OHR-a nije u BiH pozvan tim stručnjaka Centra za kontrolu oboljenja iz Atlante, u FBiH bismo još uvijek mislili da brucelozu i q-groznicu na ljude prenosi samo sitna i krupna stoka, a ne i kengurovo meso koje se u FBiH, uz potpis smijenjenog ministra dr. Ahmed Smajića, uvezlo i prodavalo kao govedina. I što je još važnije – nikada Vlada FBiH ne bi razriješila kesu i dala novac za dijagnosticiranje i sprječavanje ovih bolesti…” Piše: Snježana Mulic Bušatlija.
Bruceloza i q-groznica haraju livadama i štalama Federacije BiH. Zbog visokog nivoa zaraženosti stoke ovim bolestima, a koja se već prenijela i na izvjestan broj ljudi, Zavod za javno zdravstvo FBiH proglasio je epidemiju, a Kancelarija Visokog predstavnika u BiH pozvao u pomoć tim stručnjaka Centra za kontrolu oboljenja (CDC) iz Atlante. Ovaj tim, za kojeg u OHR-u tvrde da uživa svjetski renome, obavio je opsežna istraživanja po Federaciji, paralelno uzimajući uzorke krvi kod stoke i ljudi, a potom se vratio u Atlantu gdje trenutno radi na njihovoj analizi. Netom po njihovom odlasku, portparol OHR-a Chris Bird je izjavio kako Bosna ima najveći nivo oboljelih od bruceloze i q-groznice u svijetu!
Istovremeno, Visoki predstavnik međunarodne zajednice smijenio je federalnog ministra poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva dr. Ahmeda Smajića. Smijenjeni ministar se nakon toga dao u obilazak medija i sazivanje pres-konferencija, gdje je, umjesto da je uspaničenom građanstvu dao bar osnovne upute kako da se sačuvaju od zaraze koja je nastala i širila se upravo za vrijeme njegovog mandata, očajnički branio svoju fotelju.
Koliko ima zaraženih ljudi i životinja?
Želeći provjeriti koji je stvarni nivo zaraze, koliko je to u odnosu na druge zemlje u svijetu, i šta se preduzima po tom pitanju, naišli smo na nevjerovatno različite podatke. U OHR-u su portparol Chris Bird i Stuart Tomphson, pravni savjetnik za prirodne resurse, izjavili kako je u FBiH oboljelo 1.200 ljudi i da je situacija alarmantna. “Stručnjaci CDC-a su rekli kako nikada nigdje nisu vidjeli veći procenat oboljele stoke i ljudi i mi im vjerujemo”, rekao je Bird.
Međutim dr. Robert Gibbons, član CDC ekipe koja koja je boravila u FBiH, za Dane je, putem telefona,izjavio: “Već smo čuli priču o tome da je neko nakon našeg odlaska izjavio kako je ovo najveća epidemija q-groznice. Međutim, sve to smo čuli iz druge ruke i, koliko ja znam, niko iz našeg tima nije dao takvu izjavu. Ona vjerovatno potiče iz OHR-a. Mi još uvijek radimo laboratorijske analize, a koordinator projekta, doktorica Jeniffer McQuiston, trenutno je odsutna. Zasad je sigurno da su registrovani slučajevi q-groznice, međutim još nijesmo izolovali brucelozu. Ne smatramo da je ovo najveća zabilježena epidemija, niti da ima razloga za paniku oko toga. Međutim, treba pričekati na konačne rezultate ispitivanja koja su još u toku”!?
Jozo Bagarić, pomoćnik ministra u Ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, takođe je odbio tvrdnju da se radi o najvećem nivou zaraženosti, pa i onu o alarmantnom stanju: “Stanje jeste ozbiljno i traži stručni pristup, ali nije alarmantno.” Bagarić veli da je ovo ministarstvo vršilo ispitivanja krvi sitne i krupne stoke u zaraženom području – Bogodol-Goranci (Hercegovačko-neretvanski kanton), i da ukupan procenat zaraženosti iznosi 3,5%. Istraživanja su, navodno, vršena u periodu od 1. januara ove godine (2000.) pa do danas. Od ispitanih 6.895 goveda na q-groznicu, pozitivno je 189 ili 2,76%; od 7.773 ovce pozitivno je 255 ili 3,28, a od ispitanih 212 koza nije pozitivna nijedna. Ispitivanja koja su vršena na brucelozu obuhvatala su 8.113 goveda i nijedno nije pozitivno; od 8.578 ovaca pozitivno je 15 ili 0,19 posto i od ispitanih 196 koza nijedna nije zaražena. Od Zavoda za javno zdravstvo FBiH ovo ministarstvo dobilo je i informaciju da je 85 ljudi oboljelo od q-groznice ili bruceloze.
Dr. Tarik Bajrović, šef Zavoda za epidemiologiju Veterinarskog fakulteta u Sarajevu opet kaže da je ovaj zavod do sada izvršio dijagnosticiranje 20 posto stoke i da je od toga između šest i sedam posto zaraženo! On ne zna tačan broj zaraženih ljudi, ali ističe podatak da najveći broj zaraženih čine farmeri i veterinari, tj. ljudi koji su u direktnom kontaktu sa stokom. Zavod za javno zdravstvo, međutim, nije nam dao izjavu o broju oboljele stoke i ljudi.
Dakle, niko tačno ne zna koliko ima zaraženih ljudi i stoke u FBiH. Ali, koju god od ovih izjava da uzmemo kao relevantnu, opet dođemo do neupitne istine – zaraza postoji i pod hitno je treba zaustaviti. Međutim, saznali smo da se godinama nije ništa radilo po tom pitanju, pa da čak Vlada FBiH iz svog budžeta nije ni izdvajala novac za sprječavanje i liječenje zaraznih bolesti uprkos činjenici da za zaraženu stoku nema lijeka i mora se ubiti, a zaraženi ljudi se ne mogu nikada izliječiti, već samo zaliječiti!
Niko ni prstom nije maknuo
Tako u OHR-u vele da su još 1996. upozoravali Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva na povećan broj zaražene stoke brucelozom i q-groznicom, ali da ono nije apsolutno ništa preduzelo. OHR-u su se obraćali i Zavod za javno zdravstvo FBiH, koje ga je izvijestilo kako u 15 gradova FBiH ima oboljelih ljudi, obraćali su im se i veterinari, ali kada je na takav jedan poziv OHR poslao svog čovjeka da pogleda dokumentaciju, ona je sjutradan nestala i veterinari su nakon toga OHR-u dostavljali samo anonimne dojave. Stuart Tomphson napominje i to da je ambasador Evopske komisije Hans Jerg Kretchmer ponudio pomoć ministru Smajiću u suzbijanju ovih zaraznih bolesti, ali je on to ignorisao, pa je nakon toga OHR odlučio stvar uzeti u svoje ruke. “Mi nijesmo nikakva zdravstvena ustanova, ali pošto bivši ministar Smajić ni prstom nije pomakao, mi smo se morali umiješati i pozvati CDC u Bosnu”, rekao je Tomphson.
Jozo Bagarić nam je takođe priznao da, koliko on zna, nikada iz Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva nije utrošena ni marka da se spriječi bolest ili ulozi u liječenje zaraženih ljudi. Kolika je indolentnost vladajuće strukture u vezi sa ovim problemom potvrdio nam je, rekavši: “Iako su i bruceloza i q-groznica prisutne ovdje godinama u FBiH, ništa se nije radilo. Ustvari, tek prošle godine je ovo ministarstvo napravilo predračun od četiri miliona maraka za dijagnosticiranje i sprječavanje zaraznih bolesti, ali nikada niko nije dao ni marke, počevši od opština, kantona, Federacije pa do međunarodne zajednice. I što je najgore, Hercegovačko-neretvanski kanton, koji je žarište zaraze, još uvijek nije ponudio novčanu pomoć.”
Iz Zavoda za epidemiologiju Veterinarskog fakulteta u Sarajevu takođe kažu da su 1997. godine, kada su zabilježili povećan broj zaražene stoke, poslali upozorenje tadašnjem ministru Smajiću, ali da ni on, niti bilo ko drugi iz Ministarstva, nije učinio ništa.
Zapravo, politički moćnici nijesu pomogli da se zaraza spriječi, ali su pomogli da ona preraste u epidemiju. U pravu je dr. Ahmed Smajić kada za zarazu krivi propustljivost granica. Ali, prema podacima koje smo dobili, više je zaražene “domaće” stoke nego uvezene. (Podaci Zavoda za epidemiologiju VF govore da je od zaražene “strane” stoke registrovano samo 18 zaraženih koza uvezenih iz Njemačke i Francuske i da je prije godinu-dvije bio zabilježen slučaj uvezene zarazene stoke iz Rumunije.) Naime, dr. Bajrović sa Veterinarskog fakulteta veli da su domaće vlasti, koje su dobijale novac od humanitarnih organizacija, da bi jeftinije prošle i ućarile koju paru, kupovale stoku iz RS-a, koju takođe niko ne kontroliše. Pored toga, Bosna i Hercegovina nema jedinstven zakon o veterinarskoj inspekciji, a neke veterinarske stanice, mada imaju obavezu, o slučajevima zaraze ne obavještavaju Zavod za epidemiologiju. Jozo Bagarić navodi i veoma bitan razlog zbog kojeg niti se zna tačan broj zaraženih niti se može na vrijeme reagovati, a to je:”Organizaciona shema ministarstva je takva da sve veterinarske inspekcije račune polažu direktno ministru, a ne sektoru veterinarstva. Naravno, da jedan čovjek ne može kontrolisati rad toliko ljudi i organizacionu shemu treba pod hitno preurediti.”
Kengurovo meso – izvor zaraze
Ali, q-groznicu neki stanovnici nijesu dobili samo dodirom sa stokom (krave, ovce i koze) i konzumiranjem njenog mesa i mlijeka. Dok su u BiH boravili predstavnici CDC-a, otkriveno je da veliki broj zaraženih ljudi iz Kaknja niti ima stoku niti tako često konzumira njihovo meso i mlijeko. Dr. Bajrović kaže: ”Kada su stručnjaci CDC-a sa kojima smo radili primijetili da u Kaknju i okolini ima veći broj zaraženih ljudi, tražili su da izvršimo pregled njihove stoke. Na naše iznenađenje, skoro niko od njih ne drži stoku, jer su to uglavnom siromašni rudari. Odlučili smo ispitati stvar do kraja, a onda smo ustanovili da su oni kupovali meso kengura koje je prije dvije godine uveženo i prodavano po šest maraka, što je za dvije marke jeftinije od junećeg ili goveđeg mesa. Ja tvrdim da se većina tih ljudi zarazila upravo konzumirajući to meso, jer prema knjizi uvaženih profesora, dr. Đurđevića i dr. Tefterdarije, jedini prirodni rezervoar q-groznice je australijski klokan.”
Na Veterinarskom fakultetu čak drže i jedan but kengura, koji nevjerovatno liči goveđem butu. “Koliko ja znam ovdje je uvezeno hiljadu i po kilograma kengurovog mesa i to bez deklaracije, a uvoz je potpisao dr. Smajić”, kaže dr. Bajrović. Takođe smo saznali da je dr. Faruk Cakovica još prije dvije godine, kada se kengurovo meso i počelo uvoziti, tražio od ministra Smajića da se ono povuče iz prodaje, ali da on na to nije pristao.
Ovu informaciju, kao i sve ostale vezane za epidemiju brucelozom i q-groznicom, nijesmo uspjeli provjeriti kod smijenjenog ministra Smajića, mada je obećao razgovarati za Dane. Za kengurovo meso pitali smo dr. Jozu Bagarića, ali je on odgovorio da je na funkciji pomoćnika tek osam mjeseci i da ne zna ništa u vezi s tim.
Q-groznica i bruceloza kod ljudi
Zaraženost q-groznicom ili brucelozom kod ljudi se prvo manifestuje kao gripa, što podrazumijeva kašalj, curenje nosa, slabost u mišićima i kostima, a o dove bolesti stradaju pluća i valvule srca. Ove bolesti se ne mogu izliječiti, vać samo zaliječiti. Kao terapija upotrebljavaju se antibiotic I to u trajanju od četiri godine. Bolest se najčešće i najlakše prenosi respiratornim putem, tj. Preko vazduha, pa čak i preko stopala. Što se tiče mesa, ono se može slobodno jesti ako je dobro skuvano ili ispečeno, a mlijeko treba pasterizovati.